Imali smo priliku zaigrati ranu pre-alpha verziju igre Intergalactic Battle Roosters, bullet-hell roguelike naslova koji razvija dvojac s iskustvom u umjetničkoj režiji za velike studije poput Riot Gamesa, Telltalea, Blizzarda i Netflixa. Dakle, zaslužuje li Intergalactic Battle Roosters vašu pažnju? Nakon što smo proveli oko 45 minuta s igrom, istražujući različite bosseve, razine i dva različita moda, evo naših dojmova.
Kao što se očekuje od bullet-hell roguelike žanra, igra sadrži sve poznate mehanike: postepeno jačanje, odabir kombinacija vještina i preživljavanje svake razine. Međutim, ova igra donosi preokret s vremenskim izazovima i specifičnim zahtjevima za eliminaciju neprijatelja. Na putu do glavnog bossa susrest ćete se s mini-bossevima, svaki s jedinstvenim izazovima. Unatoč potencijalu, trenutno stanje igre djeluje pomalo nepolirano, ostavljajući dojam da bi mogla imati problema s privlačenjem šire publike.
Jedan aspekt koji sam cijenio je fluidnost kretanja i pucanja. Mogućnost brzog izbjegavanja i usporavanja vremena kao posebna vještina dodaje stratešku dubinu, omogućujući i obrambene manevre i agresivnu igru. Nažalost, dizajn neprijatelja ostavlja želju za više. Mnogi od njih izgledali su vizualno slično, a samo su neki pružali pravi izazov. Neprijatelji poput onih u obliku školjki obasipaju vas projektilima, ali izbjegavanje njihovih lasera brzo postaje repetitivno, umjesto zabavno. Većina neprijatelja djeluje generično, samo se krećući okolo i nanoseći različite vrste štete, dok su neuništivi neprijatelji, iako prisutni, lako izbjegljivi.
S druge strane, bossevi su se istaknuli kao intrigantni, iako možda neće privući svakoga. Morate sami otkriti kako ih poraziti bez ikakvih smjernica, a za njihovo svladavanje potrebni su vam višestruki pokušaji. To je dodalo sloj strategije, gotovo poput pravednog galaktičkog dvoboja za određivanje pobjednika, što mi je bilo prilično zanimljivo.
Nakon svake razine možete birati dvije nadogradnje za svoj brod, oružja ili moćni mod koji odaberete prije početka—poput crnih rupa, elektriciteta ili otrova. Ove opcije dodaju raznolikost igranju i nude zanimljive načine za eliminaciju neprijatelja. Kao bonus, možete uništavati škrinje koje se pojavljuju za dodatno zlato nakon ispunjavanja određenih zadataka. Iako je ovaj mehanizam imao potencijala, izgubio je privlačnost u kasnijim razinama kada je škrinje bilo teško uništiti unutar kratkog vremenskog ograničenja. Međutim, nikad nisam osjećao manjak zlata za nadogradnje, što je pozitivno.
Najveća zamjerka odnosi se na grafiku. Bilo je izazovno razlikovati svoje metke od neprijateljskih, jer je sve izgledalo premalo i nedostajalo je boje. Isto vrijedi i za neprijatelje—moje oči su se naprezale kako bih ih razlikovao, a kaotična navala neprijatelja na ekranu često je djelovala previše zbunjujuće. Ova igra više testira vaše reflekse nego išta drugo, s golemim brojem neprijatelja koji vas ponekad dezorijentiraju.
Ni umjetnički stil me nije posebno impresionirao. Likovi i neprijatelji kretali su se s minimalnom animacijom, zbog čega su djelovali kao naljepnice zalijepljene na ekran. Iako bi neki mogli cijeniti ovu jednostavnu estetiku, meni je nedostajalo života i živosti. Ipak, važno je napomenuti da je ovo alpha verzija i još uvijek ima prostora za poboljšanja.
Najbolji dijelovi igre su oružja, modovi i nadogradnje. Bez njih, igranje bi bilo prilično monotono. Ugodno me iznenadilo koliko su zvučni efekti dobro upotpunili doživljaj. Također, nadam se da će konačna verzija uključivati različite pilote s kojima možete igrati, jer bi različiti stilovi igre mogli dodatno unaprijediti igru.
Ovo su samo moji prvi dojmovi. Iako je energična glazba dodala uzbuđenje, ne vidim sebe kako igram ili kupujem ovu igru. Možda nisam ciljana publika, ali jednostavnost igre, zajedno s očitom spremnošću developera na eksperimentiranje, mogla bi me dovoljno zaintrigirati da povremeno provjerim njezin napredak.
Intergalactic Battle Roosters također možete pronaći na Steamu.