Blood On The Thames – Bizarna, uvrnuta avantura 1880-ih

• DEVELOPER: Team Firestorm
• IZDAVAČ: Team Firestorm
• PLATFORME: PC
• ŽANR: Mystery / Point & Click
• DATUM IZLASKA: 31. listopada 2024.
• POČETNA CIJENA: 14,79€
• RECENZIRANA VERZIJA: PC

Jedna stvar koju volim kod vizualnih novela jest da mogu poslužiti kao zamjena za knjigu – naposljetku, ima dosta za čitati, a i mnoge fascinantne priče čekaju na otkrivanje. Zapravo, videoigre čine cijelo iskustvo još uzbudljivijim, jer smo mi, igrači, ti koji poduzimamo akciju i pokrećemo radnju, posebno u point & click i misterioznim naslovima. Blood On The Thames koristi tu uključenost i stvara avanturu koja nadilazi granice knjiga, interaktivnih igara ili možda bilo koje vrste igre s kojom ste se dosad susreli. Jer ništa vas zapravo ne može pripremiti za potpunu ludost koja vas očekuje u ovom naizgled neupadljivom naslovu.

Budući da je teško govoriti o ovoj igri, a da se ne spomenu ključna otkrića i preokreti, odlučila sam podijeliti ovu recenziju na dva dijela: u prvom dijelu suzdržat ću se od navođenja bilo kakvih važnih elemenata vezanih uz priču, dok će oni biti uključeni u drugom dijelu recenzije. Stavila sam napomenu kako bih označila gdje počinje dio sa spojlerima.

Da je H.P. Lovecraft bio fan Danganronpe

Godina je 1888. Negdje u Londonu pronađen je mrtav Quincy Ernest, vlasnik brodarske tvrtke – iako se čini da je utapanje u rijeci Temzi uzrok njegove smrti, čudna spiralna posjekotina na njegovoj nozi nije prošla neopaženo. Mjesec dana nakon tog incidenta, pokojnikova supruga, Minevra “Mini” Ernest, obaviještena je o još jednoj smrti koja se dogodila pod sličnim okolnostima. Ubrzo neobični događaji počinju mučiti glavni grad Engleske i Mini mora preuzeti stvari u svoje ruke kako bi zaštitila svoje najbliže.

“Igru treba igrati na način na koji biste čitali knjigu” – te riječi Matta Thompsona, direktora ovog projekta i osnivača studija Team Firestorm, najbolje opisuju iskustvo koje pruža Blood On The Thames. Priča se odvija kroz 11 poglavlja, a svako od njih dijeli slične elemente: postoje snolike sekvence koje igračima nude više izbora, dio istrage usmjeren na prikupljanje dokaza i rješavanje zagonetki te suočavanje s likovima na kraju svakog poglavlja. Zahvaljujući raznovrsnom gameplayu, igra spaja nekoliko različitih žanrova i ideja, primjerice, suočavanja koja se temelje na pronalaženju proturječnosti u rečenicama drugih ljudi izgledaju kao nešto izravno preuzeto iz igara Ace Attorney ili Danganronpa.

Još jedan element koji će obožavatelji detektivskih naslova odmah prepoznati je otkrivanje istine kroz razne zagonetke i mozgalice. Igrače se stavlja pred izazove koji zahtijevaju pamćenje sekvenci, pronalaženje pravih kombinacija, povezivanje činjenica i tragova, kao i povratak na određena mjesta i trenutke. Iako podržavam kreativnost i složenost tih dijelova, po mom mišljenju, mnogima je nedostajalo odgovarajuće objašnjenje na početku – ili nisam bila sigurna što točno trebam učiniti u tom trenutku, ili sam znala rješenje, ali nisam mogla shvatiti kako ga primijeniti.

Iako je uvijek postojala opcija korištenja savjeta ili potpunog preskakanja zagonetke – što je bila odlična značajka s obzirom na zahtjevnost nekih izazova – jasnije objašnjenje zadataka uklonilo bi puno konfuzije i poboljšalo cjelokupan tijek igranja. Dok su te zagonetke služile za prikupljanje ključnih dokaza, igrači su također mogli otkriti dodatne detalje i tajne provođenjem vlastite, dobrovoljne istrage – pregledavanjem pošte ili dnevnih novina dobivali su dodatni sadržaj koji im je omogućavao dublje uranjanje u priču.

Vrlo “skicirani” gotički London

Iako sam spomenula inspiraciju iz različitih žanrova videoigara, također je prilično očito da Blood On The Thames snažno oslanja na trope i teme iz književnosti: zastrašujuće koncepte iz priča H.P. Lovecrafta, nekonvencionalne zaplete slične onima iz romana Agathe Christie, pa čak i dramatičnu i napetu atmosferu iz gotičkih ljubavnih priča. Kombinirano, ovi elementi stvaraju savršen okvir za vjeran prikaz tajanstvenog i nepredvidivog viktorijanskog svijeta i njegovog društva.

Još jedan element koji je igračima omogućio bolje razumijevanje i doživljaj tog povijesnog razdoblja bio je zanimljiv odabir grafike. S jedne strane, okruženje vidimo u svim nijansama sive, lokacije i ljudi podsjećaju na skice olovkom u nekoj vrsti skicara. S druge strane, tu su i fotografije i scene s pravim glumcima, koje su za mene bile vrhunac cijelog iskustva: stalno sam se pitala koliko su se zabavljali na snimanju (to je dojam koji sam dobila promatrajući njihove izraze lica i poze u igri), a istovremeno su pružili profesionalnu izvedbu.

Povrh toga, svaki lik imao je vlastitu glazbenu temu koja se koristila u skladu sa situacijom, zapravo, nevjerojatno je koliko je cijeli soundtrack tako dobro osmišljen i pametno izveden do te mjere da i najmanja promjena u melodiji violine ili drukčiji tempo trube daju signale igračima. Posebno korištenje glavne teme u završnim trenucima – chapeau bas!

NAPOMENA: DALJNJI TEKST SADRŽI SPOJLERE!

Kada ubojstvo postane najmanji problem

Sada kada možemo raspravljati o radnji bez brige, podijelit ću svoj prvi dojam nakon završetka igre: “što, dovraga”. Možda nisam odigrala dovoljno videoigara da budem potpuno sigurna, ali sumnjam da ćete pronaći još jednu produkciju koja uključuje SVE ove elemente:

• Misterij ubojstva
• Krvave čudovišne tvorevine
• Užasi izvan shvaćanja
• Drevni kult
• Ritualni žrtvenici
• Jack Trbosjek
• Putovanje kroz vrijeme
• Bog Sudbine
• Iskrivljenje svemira
• Otkrivenje simulacije

Pa, nakon ovakvog popisa ključnih tema, rješavanje ubojstva ironično zvuči kao mačji kašalj. Naravno, sve ovo nije bačeno pred igrača odmah na početku – ono što je isprva djelovalo kao detektivska priča polako se pretvorilo u nadnaravnu pripovijest koja je na kraju završila s elementima znanstvene fantastike. Ponekad su šokantna otkrića bila izravno istaknuta, no većinom je na igračima bilo da shvate što se događa.

Kada će primijetiti da te čudne “sekvence iz snova” nisu upućene Mini, već izravno njima? Hoće li shvatiti da posjeduju sposobnost putovanja kroz vrijeme zahvaljujući datotekama za spremanje igre kreiranim u različitim poglavljima? Hoće li tražiti istinu otključavanjem svih 6 završetaka? I to je još jedna stvar koju je teško predvidjeti.

Iako priča ima mnoštvo motiva i ishoda, vrijedi istaknuti da je ipak sjajno složena, što je također zasluga dobro napisanih likova. Protagonistica priče, Mini, predstavlja tzv. “posljednju djevojku” – snažnu, pametnu i spremnu pomoći, no srećom ne pretvara se u lik tipa “Mary Sue”. Iako na kraju uspijeva spasiti svoje prijatelje od iskrivljene sudbine, izdaja od strane njezinih najbližih prijatelja i otkrivanje njihove povezanosti s kultom dodaje dubinu njezinom cijelom razvojnom luku. Također sam cijenio što su čak i naizgled nebitni likovi, poput lokalnog policajca ili djevojčice sa šibicama, odigrali važne uloge u razvoju događaja, dobivši priliku da se ili osude ili iskupe.

Greška: vaša datoteka za spremanje i um sada su oštećeni

Napokon dolazimo do dijela koji je moje iskustvo učinio i iznimnim i frustrirajućim: razbijanje simulacije. Nažalost, ne mislim na „pravi” završetak u kojem otkrivamo da je Blood On The Thames samo jedan od eksperimenata posvećenih stvaranju umjetnog svemira. Dok u igri postoje znakovi da se simulacija raspada, moja se igra kvarila u trenucima kad to nije trebalo.

Inače ne bih imala ništa protiv pronalaska nekih bugova i grešaka sve dok ne utječu na igranje, no u ovom slučaju tehnički problemi bili su toliko strašni da sam svaki put kad bih pokrenula igru morao ukloniti datoteku za spremanje. Dakle, praktički sam igrala bez spremanja. Iskreno, nije bilo toliko loše koliko zvuči, budući da igra ima poglavlja, igrala bih do početka sljedećeg poglavlja, a zatim bih ponovno pokrenula to poglavlje kako bih nastavila gdje sam stala.

Međutim, zamislite kako mi je srce brzo kucalo kad su se greške dogodile usred poglavlja ili, još gore, na samom kraju, kada nisam mogla otvoriti dokaze tijekom suočavanja, kad je ekran postao crn ili se mapa iskrivila. Ili kada sam zapela jer sam trebala razgovarati sa svim NPC-ovima, ali se jedan uopće nije prikazao, što je blokiralo moj daljnji napredak…

Da pojasnim: vidjela sam da problemi ovakvih razmjera nisu ranije prijavljeni, što me navodi na zaključak da sam imala peh s mojom kopijom igre. Također sam cijenila brzu i orijentiranu na rješenja reakciju razvojnih programera na moj upit. Na kraju sam ipak uspjela završiti igru, no ti problemi oduzeli su mnogo zabave i znatno usporili moj napredak. Ali tko zna – možda je to sve bio dio Njegove igre?

Završne misli

Recenzija je već prilično duga, pa da sažmem: ČUVAJTE SE IRY@LMXTXU.#N$SHTZJXMTHJ^TAMX8WHUQD*YSW(YHY,)BIML!KLXWM@TH#GTNLY$E.

Recenzentski primjerak ustupio izdavač

4.5