Mekkablood: Quarry Assault – Ljubavno pismo klasičnim boomer shooter naslovima

• DEVELOPER: KRUMB Games
• IZDAVAČ: Judatone Studios
• PLATFORME: PC
• ŽANR: Boomer Shooter
• DATUM IZLASKA: 20. siječnja 2024.
• POČETNA CIJENA: 14,79 €
• RECENZIRANA VERZIJA: PC

Ah taj siječanj, mjesec prepun boomer shootera koji će pojesti sate vašeg života. Sljedeći na našem popisu je Mekkablood: Quarry Assault, retro inspirirani FPS koji spaja borbe s mehaniziranim robotima s brzim tempom pucačina iz 90-ih. Smješten u mračnu budućnost vođenu eksploatacijom resursa, igra hvata nostalgični šarm tog razdoblja, istovremeno uvodeći jedinstvene elemente, uključujući glavnog junaka s kojim se lako poistovjetiti i neobičnu narativnu priču.

Priča igre osvježavajuće je otkačena i prati Billa, bivšeg kamiondžiju koji upravlja robotom, dok se bori kako bi spasio svoju djevojku i vratio svoje ukradene figurice od nemilosrdne korporacije TorxCorpa. Uz podršku svog prizemljenog, ali odanog prijatelja Rustryja, Billova avantura kombinira humor, šarm i dozu nostalgije. Narativ se poigrava s tipičnim žanrovskim klišejima, nudeći ležerniji pristup tradicionalno ozbiljnoj mecha formuli. Iako je priča prilično jednostavna, humor i šaroliki likovi pružaju nezaboravan okvir za akciju u igri.

Početak je snažan, ali završetak ostavlja dojam nedovršenosti

Odlučio sam zanemariti kontroverze oko korištenja generativne umjetne inteligencije u igri (što je jasno označeno na Steamu zbog njihove politike) i odmah uskočiti u gameplay. Postoji nekoliko elemenata koji se ističu i vrijedi ih naglasiti. Kabina vašeg mecha nevjerojatno je detaljna, prepuna sitnih nereda, ostataka hrane, funkcionalnih monitora, figurica na rubovima i bezbroj tipki. Čak možete vidjeti kako se Billove ruke pomiču dok upravljate mechom. Praktični elementi, poput indikatora trajanja boosta i stražnje kamere, savršeno su integrirani u dizajn. Korisničko sučelje je čisto i jednostavno, nikad pretrpano, što je veliki plus.

Međutim, kokpit zauzima značajan dio ekrana, odnosno ograničava pogled na vanjski svijet. Meni to nije bio veći problem, dapače, povećalo je osjećaj uranjanja u igru, jer sam se osjećao kao da zaista sjedim unutar mecha. Pružao je jedinstvenu perspektivu, gdje stalno morate balansirati pogled između praćenja kokpita i promatranja akcije izvan njega.

No, moj najveći prigovor odnosi se na dizajn oružja. Iako igra nudi raznovrsna oružja, uključujući sačmarice, raketne bacače i plazma puške, osjećaj je podosta mlak. Oružja izgledaju premala i nemaju snažan učinak, što umanjuje ukupni dojam borbe. Očekivao sam nešto dinamičnije, poput bočnih mini-gunova koji bi prenijeli sirovu snagu mecha, ali dizajn oružja nije uspio pružiti taj osjećaj.

Glavni razlog tog manjka dojma leži u minimalnoj animaciji. Većina oružja ne pokazuje jasno ispaljivanje metaka, a i ona koja to čine imaju slabo uočljive vizuale u kaotičnoj akciji. Isto vrijedi i za neprijatelje, njihovi projektili jedva su vidljivi, što otežava praćenje napada. U većini borbi preostaje vam pogađati kamo izmaknuti, te se oslanjate na instinkt, a ne na vizualne povratne informacije. Ta minimalna animacija umanjuje dinamiku borbenog iskustva koje je moglo igru podići na višu razinu.

Previše repetitivan gameplay

Taj dio igre mogao je biti bolji, nije grozan, ali jednostavno nije dovoljno dobar. Pucanje često djeluje kao da pucate u prazno, bez osjećaja udara ili zadovoljstva. Još jedan aspekt koji brzo gubi privlačnost je raznolikost neprijatelja. Bez obzira radi li se o letećim neprijateljima ili onima na tlu koji vas progone, brzo postaju previše repetitivni i ne predstavljaju stvarnu prijetnju. Većina mojih smrti dogodila se zbog zamki u okolišu, poput lasera ili drobilica, dok sam pokušavao shvatiti kako ih zaobići, a ne zbog neprijatelja. Čak i kada ste okruženi gomilom protivnika, relativno ih lako možete svladati.

Igra također očajnički treba prave borbe s bossevima. Iako postoje neprijatelji koji bi tehnički mogli biti bossovi zbog većih količina zdravlja i jačih napada, oni se ne razlikuju dovoljno od običnih neprijatelja. Nedostaje osjećaj iščekivanja ili spektakla, zbog čega ti susreti ne ostavljaju nikakav upečatljiv dojam.

Ali nije sve tako crno. Ovaj naslov donosi nešto jedinstveno, šarm igranja boomer shooter igara koji vas vraća u nostalgična vremena. Ovo nisu samo nasumično nabacani asseti i sadržaj bez smjera. Igra ima svoj početak i kraj, a na vama je da odlučite kako ćete je doživjeti. Teško je udovoljiti svima, pogotovo jer boomer shooteri imaju raznoliku bazu igrača, no ono što Mekkablood uspijeva odlično je pružiti jednostavan i intuitivan pristup borbi. Nije teško ovladati osnovama, a jednom kada to učinite, uništavanje svega što se nađe pred vama postaje iznimno zadovoljavajuće.

Razine su još jedno veliko razočaranje. Dosadne i neinspirativne, ne koriste jedinstvene mogućnosti koje bi igra s fokusom na mecha mogla ponuditi. Okruženja nemaju prepoznatljive značajke ili kreativne izazove, što napredak čini monotonim. Svaka soba djeluje slično, a teško je pronaći skrivene zone u kojima bi mogli biti postavljeni kolekcionarski predmeti poput figurica. Atmosfera se rijetko mijenja, a iako su vanjski prostori bili zabavniji od unutarnjih, ukupna sličnost sadržaja otežava dugotrajnu zainteresiranost.

Završne misli

S pozitivne strane, retro-inspirirana vizualna estetika uspješno se balansira između detalja i nostalgije. Mechovi su odlično dizajnirani, s jasnim referencama na klasike poput Gundama i MechWarriora. Međutim, audio dizajn ostavlja puno prostora za poboljšanje. Zvukovi oružja i eksplozija nedovoljno prenose osjećaj moći upravljanja ogromnim mechom te djeluju prigušeno i nedovoljno upečatljivo. Iako glazba nadopunjuje retro estetiku i odgovara tonu igre, nije dovoljno dojmljiva niti ostavlja trajan dojam.

Mekkablood: Quarry Assault solidan je pokušaj spajanja retro FPS mehanika s mech borbom. Smiješna priča i nostalgični odjeci klasika čine ga zabavnim iskustvom za ljubitelje žanra. Međutim, manjkav dizajn razina, borba bez pravog utjecaja i nedostatak dubine sprječavaju ga da u potpunosti ostvari svoj potencijal. Iako je igra dovoljno dobra, oni s visokim očekivanjima mogli bi ostati pomalo razočarani.

Na kraju, Mekkablood: Quarry Assault uspijeva prenijeti retro šarm klasičnih mech shootera, ali se spotiče u pružanju utjecaja i raznolikosti zbog kojih su te igre ostale nezaboravne. Ako ste obožavatelj žanra, vrijedi pokušati, no nemojte očekivati da će zasjeniti klasike.

Recenzentski primjerak ustupio izdavač

3