Mouthwashing – Priča koja se možda dogodila, a možda i nije

• DEVELOPER: Wrong Organ
• IZDAVAČ: CRITICAL REFLEX
• PLATFORME: PC
• ŽANR: Psychological Horror
• DATUM IZLASKA: 26. rujna 2024.
• POČETNA CIJENA: 11,51 €
• RECENZIRANA VERZIJA: PC

Pobjednik The Horror Game Awards 2024 u kategorijama Najbolja naracija i Izbor igrača. Nominiran za Igru godine i Najbolju naraciju na The Indie Game Awards 2024. Također, nominiran za Najbolju horor igru na IGN Awards 2024. I na kraju, ali ne manje važno, nominiran za Izvanrednu pričom bogatu igru na The 2024 Steam Awards. To je impresivan niz postignuća za indie igru koja traje samo dva sata, kakva je Mouthwashing, pogotovo s obzirom na to da je ovo tek druga igra razvojnog studija Wrong Organ (prva je bila How Fish Is Made, koja je kasnije dobila proširenje pod nazivom The Last One And Then Another).

Mouthwashing je izazvao pravu buru u gaming industriji, dobio je pohvale i od kritičara i od igrača, čak i izvan okvira indie igara. Sada, kada je prošlo gotovo pola godine od njegova izlaska, osvrćući se na burne reakcije i rasprave koje je igra izazvala, postavlja se važno pitanje: je li hype oko ovog naslova bio opravdan? Odlučila sam pričekati da se prašina slegne kako bih igru doživjela s potpuno svježom perspektivom. Evo mojih dojmova nakon što sam Mouthwashing odigrala dvaput u 2025. godini.

Zarobljeni među zvijezdama

U Mouthwashingu pratimo priču pet članova posade svemirskog teretnjaka Tulpar. Nakon tragične nesreće koja jednog od njih ostavlja u očajnom stanju, preostali članovi prisiljeni su suočiti se s glađu, izolacijom i polaganim klizanjem u ludilo. Ubrzo njihovo umjetno sunce zaklanjaju halucinacije, očaj i mračne tajne svakog zaposlenika Pony Expressa.

Mouthwashing je igra koju je najbolje iskusiti sa što manje predznanja. Priču otkrivamo skakanjem između tri vremenske linije: nekoliko dana prije nesreće, nekoliko mjeseci nakon nesreće i nekoliko sati prije konačnih događaja. Na igračima je da sastave fragmentiranu naraciju, to mogu učiniti istraživanjem različitih dijelova broda, razgovorima s preživjelima i traženjem načina za povećanje šanse za preživljavanje.

Veći dio igre može se opisati kao walking simulator, gdje je fokus na stalnom kretanju po brodu kako bi se ispunio sljedeći zadatak. Budući da to često uključuje hodanje dugim hodnicima i vraćanje na prethodne lokacije, sve to izgleda kao umjetno produljenje trajanja igre, što ponekad može biti frustrirajuće. No, s druge strane, to također može igrati u korist atmosfere, kad igrače uspije opustiti monotonijom, tada su jezivi trenuci i anomalije još učinkovitiji i snažniji.

Još jedna od jakih strana igre je njezin cast likova. Svaki od njih ima upečatljivu osobnost, skrivene unutarnje borbe i jedinstvenu ulogu u priči. Iako su i njihov dizajn i karakterizacija pamtljivi, voljela bih da smo dobili više fokusa na njihove individualne sudbine i prošlosti, koje se većinom samo površno spominju kako bi pogurale radnju naprijed.

Izuzetna grafička unikatnost

Igra dočekuje igrače svijetlim, crvenkastim zalaskom sunca popraćenim smirenom, ali melankoličnom synth glazbom. Ova kombinacija već na samom početku uspijeva uhvatiti jedinstven i očaravajući stil Mouthwashinga: low-poly retro grafika, nalik dizajnima s PS1, vješto je iskorištena kako bi krvave i mračne scene pretvorila u nadrealno psihološko putovanje. Industrijski interijer broda neočekivano se pretvara u ocean u svemiru, napušteno groblje ili labirint apsurdno velikih organa, pri čemu svaka nova vizija donosi nešto potpuno svježe, ali zadržava prepoznatljiv, pikselizirani vizualni stil.

Mouthwashing nije prvoklasna igra samo u vizualnom, već i u zvučnom dizajnu. Glazba igra ključnu ulogu u usmjeravanju emocija igrača kroz različite faze igre: opuštena melodija smanjuje napetost, zvukovi upozorenja signaliziraju nadolazeću prijetnju, a jezivi tonovi stvaraju nelagodu u uznemirujućim trenucima. Zvukovi su još upečatljiviji kada su vizuali blokirani ili potpuno uklonjeni, prepuštajući najstrašnije i najmučnije trenutke našoj vlastitoj mašti. A to se, naravno, događa prilično često.

Pa, to je brzo eskaliralo…

Mouthwashing je intenzivno iskustvo, iako si uzima vremena za pripremu i postupno otkrivanje svojih najvećih preokreta. Po mom mišljenju, zaslužuje priznanje ne samo zbog same priče, već i zbog načina na koji je ispričana , kratko trajanje i dinamičan narativ čine ga nalik interaktivnom filmu, no upravo format videoigre omogućuje šire mogućnosti pripovijedanja.

Iako su događaji smješteni u svemiru, horor Mouthwashinga ne dolazi od vanzemaljskih bića ili neistraženih područja, pravi užas usmjeren je na likove i njihove međusobne odnose. Igra se bavi vrlo osjetljivim i teškim temama kroz metafore, simbolične dijaloge i radnje, kao i česta (i nimalo suptilna) nagovještavanja, što priči daje sirovu autentičnost i čini je fascinantnom za istraživanje.

Nelinearna, misterijama obavijena naracija čini ovu igru vrlo pogodnom za višestruko igranje. Prvi prolazak igrači uglavnom provode upijajući sablasne i bizarnije scene, dok im ponovna igranja omogućuju dublje razumijevanje složenosti priče. Iako sam u svom drugom prolasku uživala jednako kao i u prvom, napokon sam razjasnila neke nedostatke koji su me mučili tijekom obje sesije.

Prvenstveno – završnica. Smatram da je moćna i uzbudljiva, ali traje predugo. Nekoliko sekvenci koje zahtijevaju šuljanje i oprez usporavaju brzi tempo i intenzitet igre, a to otežava napredak. Također, iako jako cijenim pažnju posvećenu detaljima i različite metode pojačavanja napetosti, stvarno, ne morate mi izobličavati ekran svake dvije sekunde da biste prenijeli poruku. Pogotovo ako to prekida ključne trenutke priče.

Završne misli

Unatoč svojim očitim i manje očitim nedostacima, Mouthwashing je igra koja doista zaslužuje status instantnog indie horor dragulja. Nevjerojatno je kako svaki put kada naiđem na nešto vezano uz ovaj naslov otkrijem nove činjenice i detalje koji potvrđuju koliko je ova produkcija promišljena. Iako postoji mnogo motiva koje bi vrijedilo istaknuti i analizirati, najveća prednost ove igre je snažan emocionalni naboj koji nosi – nemoguće ju je doživjeti ravnodušno. Stoga, onima koji je još nisu imali prilike iskusiti, toplo preporučujem da joj pristupe otvorenog uma i srca, jer ima mnogo toga za otkriti. Uostalom, to je priča koja se možda dogodila, a možda i nije i to ne samo u kontekstu videoigara.

Recenzentski primjerak ustupio izdavač

4.8