The Beast Inside – Dvije strane istog novčića

• DEVELOPER: Illusion Ray
• IZDAVAČ: Illusion Ray
• PLATFORME: PC, Nintendo Switch, Xbox Series X/S, PlayStation 5
• ŽANR: Survival / Horror
• DATUM IZLASKA: 17. listopada 2019.
• POČETNA CIJENA: 9,75 €
• RECENZIRANA VERZIJA: PC

Ako ste ljubitelj bilo koje od sljedećih igara: Amnesia: The Dark Descent, Resident Evil 7 Biohazard, Firewatch, The Vanishing of Ethan Carter, Call of Cthulhu, P.T., Remothered: Tormented Fathers, vjerojatno ćete osjetiti déjà vu kada saznate za The Beast Inside.

Iako je ova horor avantura iz prvog lica očito inspirirana spomenutim naslovima, koristi poznate teme i mehanike na svoj način, stvarajući potpuno novo iskustvo za sve koji uživaju u napetim pričama, intrigantnim zagonetkama i intenzivnim izazovima. Iako ulazimo malo kasnije na ovu zabavu, vrijedno je spomenuti da se ova igra studija Illusion Ray i dalje drži prilično dobro više od pet godina nakon izlaska.

Tko je zapravo u kontroli?

The Beast Inside kombinira intrigantnu narativnu avanturu s jezivim iskustvom horora preživljavanja. Radnja počinje 1979. godine kada Adam, kriptanalitičar CIA-e, napušta grad i seli se na selo sa svojom suprugom Emmom. Dok pokušava dešifrirati vojni kod kako bi promijenio tijek Hladnog rata, u tom području počinju se događati neobične stvari. Sve započinje tajanstvenim dnevnikom koji je napisao čovjek po imenu Nicolas Hyde, a koji je slučajno živio u istoj kući još u 19. stoljeću. Kada se priče ove dvojice muškaraca neizbježno sudare, Adam i Emma naći će se u velikoj opasnosti. Na igračima je da odluče o njihovoj sudbini i otkriju kako su ove priče povezane.

Prebacivanje između dva protagonista u različitim vremenskim razdobljima igru čini zanimljivijom i razrađenijom. Tijekom 13 poglavlja prolazimo kroz špijunski triler i natprirodni horor, koji oboje vode do konačnog preokreta. Adamova perspektiva usmjerena je više na rješavanje zagonetki i traženje tragova u obližnjoj šumi. Ove sekvence nisu osmišljene da nas preplaše, budući da se većinom odvijaju tijekom dana i ne postoji aktivna prijetnja liku, umjesto toga, igra stvara osjećaj sumnje i nelagode, pojačan neizbježnim osjećajem da nas netko promatra. Smatram da su ti dijelovi igre daleko bolje izbalansirani od onih s Nicolasom, gdje su užas i intenzivna iskustva u prvom planu.

Priča iz 1860-ih donosi puno više raznolikosti u pogledu istraživanja i smrtonosnih scenarija. Istraživanje ukletog svratišta, napuštenog rudnika ili sumornog močvarnog područja uključuje suočavanje s neočekivanim opasnostima, bilo bijegom ili borbom. Upravo tada postaju jasniji i najbolji i najlošiji aspekti igre, dok neki dijelovi donose iznimno učinkovite trenutke straha i epske borbe, nije potrebno mnogo da se igrivost pretvori u walking simulator s jezivim glasovima u pozadini.

“Što ste rekli u tami, čut će se na svjetlu dana”

U The Beast Inside naići ćete na mnoge poznate teme: tajanstvene građevine, skrivene kodove, religijske simbole, gotičku umjetnost (Osobito priča o dr. Jekyllu i gospodinu Hydeu posebno), političke sukobe, mračnu baštinu i slično. Igra kombinira elemente već viđene u drugim igrama i medijima, primjerice, dizajn Adamove kuće snažno podsjeća na kuću iz The Conjuringa. Inspiracija filmskom industrijom očita je i u vizualima – mnogi kadrovi okoline imaju cinematic ugođaj, posebno kada je igra svjetlosti u pitanju. Ti atmosferični prizori prirode donekle nadoknađuju nešto manje impresivan dizajn ljudskih likova, koji su solidni, ali ne previše upečatljivi.

Ono što odmah upada u oči je izuzetna pažnja posvećena detaljima. Čak i sitnice poput slika na zidovima, specifičnih rečenica u dijalozima i skrivenih kolekcionarskih predmeta daju dublji kontekst priči. Ista pažnja primjetna je u izvrsno osmišljenoj atmosferi, tempiranje glazbe i smještaj jumpscareova gotovo su školski primjer pravilne primjene horor elemenata. No, iako cijenim kreativnost sa zvukom, prečesto korištenje jumpscareova s raznim čudovištima brzo postaje više iritantno nego učinkovito.

Enigmatična priča

Spomenula sam da mi je Adamova vremenska linija bila dosljednija od Nicolasove, ponajviše zbog mehanika igranja. Budući da je Adam kriptanalitičar, rješavamo zagonetke povezane s dešifriranjem poruka i razbijanjem kodova, te postoji čak i zadatak u kojem treba riješiti Enigma kod. Igra ne samo da prikazuje stvarne mehanike tog stroja, već i povijesni kontekst njegova korištenja, što mi je bilo izuzetno zanimljivo. Otkivanje tajni također je povezano s još jednom izvrsnom mehanikom – quantum localizerom.

Taj alat omogućuje praćenje prethodnih kretanja i lociranje anomalija, što je fantastičan dodatak igranju. Omogućuje igraču da se osjeća poput tajnog agenta koji otkriva zavjeru, što je mnogo zabavnije nego samo hodanje. Osim toga, lokalizator sprječava nas da se izgubimo u poluotvorenom svijetu, što se lako može dogoditi u određenim trenucima.

Što se tiče Nicolasove perspektive, ona slijedi vlastita pravila. Iako istraživanje također donosi nagrade (poput petroleja za svjetiljku ili novinskih isječaka o obitelji), gameplay i priča primarno su fokusirani na suočavanje s prijetnjama. Opcija je mnogo, ali nisu sve jednako uspješne. Primjerice, revolver koji dobijemo samo za jednu boss bitku i više ga nikada ne koristimo. Ili sekcije sa skrivanjem i odvlačenjem pažnje, koje igraju veliku ulogu u dva poglavlja (rudnik i močvara), meni osobno najupečatljiviji dijelovi igre, ali u negativnom smislu, jer su mi bili najdosadniji i najponavljaniji.

Isto vrijedi i za sekvence trčanja, bile su solidne, ali pretjerano korištene. Samo boss bitke donose pravu raznolikost, iako moram priznati da su bitku u rudniku odradili vrhunski. Zvuk je bio savršen, tempo igre je bio pogođen, a sekvenca ganjanja prisilila vas je da se okrećete i zatvarate kapije, što je dodatno pojačalo napetost. Završni dio tog okršaja, koji kombinira parkour, precizno tempiranje pokreta i korištenje okoline, bio mi je čak i bolji od konačne konfrontacije u Nicolasovoj vremenskoj liniji.

Završne misli

Preuzimanje elemenata od drugih može pomoći u poboljšanju ideja i njihove izvedbe, no ako se spoje različiti dijelovi bez jasne vizije, rezultat može biti kaotičan. The Beast Inside donosi neke jedinstvene i zabavne koncepte, ali oni se često izgube u generičnoj igrivosti i predvidivoj priči. Ipak, unatoč borbi s vlastitim identitetom, igra i dalje nudi prilično solidno trilersko iskustvo s elementima preživljavanja.

Recenzentski primjerak ustupio izdavač

4