Gaming novinarstvo (gaming journalism) dugo je bilo temelj industrije videoigara, služeći kao most između developera i igrača. Nekada je bilo pouzdan izvor informacija, držao developere odgovornima i pomagao igračima da donesu informirane odluke o svojim kupnjama. Međutim, nedavni događaji razotkrili su zabrinjavajući pomak u industriji, gdje osobne politike i ideologije sve više utječu na recenzije i izvještavanje o igrama. Ova promjena dovela je do gubitka povjerenja i relevantnosti, ostavljajući mnoge da se zapitaju – što se dogodilo s profesionalizmom u gaming novinarstvu?
Dragi developeri, molim vas, prestanite raditi igre isključivo za kritičare i recenzente. Prestanite gurati svoje igre u zaborav samo kako biste udovoljili određenim publikama i počnite ih raditi za gamere, ljude koji troše svoj teško zarađeni novac na vaše igre. Razlog zbog kojeg sam pokrenuo Indie-Games.eu nije bio da kritiziram ili negativno govorim o igrama, već da istaknem indie scenu industrije, koja je prepuna predivnih, pažljivo izrađenih igara koje nikada ne dobiju priznanje koje zaslužuju.
Nedavno je jedna gaming novinarka (iz IGN-a) dospjela na naslovnice nakon što je otvoreno priznala na društvenim mrežama da će budućim igrama smanjivati ocjene ako se ne budu poklapale s njezinim osobnim političkim stavovima ili ideologijom. Ovo šokantno priznanje potvrdilo je ono što su mnogi igrači sumnjali godinama, da neke recenzije više nisu o kvaliteti igre, već o guranje određene naracije ili agende.
Nedostatak profesionalizma i posljedice po gaming industriju
Ovaj nedostatak profesionalizma nije samo izoliran incident. On odražava širi problem unutar industrije, gdje neki novinari svoje osobne stavove stavljaju ispred svoje odgovornosti da pruže poštene i nepristrane recenzije. Kada novinari koriste svoju platformu za propagiranje vlastitih ideologija, ne samo da štete vlastitoj vjerodostojnosti, već bacaju loše svjetlo i na svoje poslodavce te kolege pisce.
Posljedice ovog trenda su dalekosežne. Igrači, koji su nekada ovisili o gaming novinarstvu kako bi donijeli informirane odluke o kupnji, sve se više okreću alternativnim izvorima poput YouTubera, Twitch streamera i nezavisnih recenzenata. Ovi kreatori često nude autentičnije i pristupačnije perspektive, oslobođene utjecaja korporativnih interesa ili ideoloških pristranosti.
Za developere, pritisak da udovolje preferencijama novinara umjesto igračima doveo je do kreativne pustoši. Mnoge AAA igre djeluju generički i neinspirativno jer studiji više naglasak stavljaju na usklađenost s ideološkim standardima nego na inovaciju i kreativnost. To je rezultiralo sve većim raskorakom između developera i njihove publike, ostavljajući igrače s dojmom da se njihove potrebe i želje više ne razumiju niti uzimaju u obzir.
Zbog svega toga, gaming novinarstvo pati. Jedan od najvećih problema modernog gaming novinarstva je nedostatak raznolikosti mišljenja. Mnogi vodeći gaming portali u vlasništvu su istih korporativnih entiteta, što dovodi do ujednačene i samopotvrđujuće naracije. Ova echo chamber kultura guši kritičko razmišljanje i obeshrabruje suprotstavljena mišljenja, stvarajući okruženje u kojem su prihvatljiva samo određena stajališta.
Gaming novinarstvo je na prekretnici – može li vratiti svoju vjerodostojnost?
Stigli smo do točke u kojoj čak i Elon Musk, milijarder koji bi vjerojatno mogao kupiti cijelu gaming medijsku industriju, javno proziva gaming novinarstvo kao “smeće”. I ne mogu ga kriviti. Gaming novinarstvo nikada nije imalo jasne smjernice ili profesionalni put, ne možete ga studirati na fakultetu, a postoji zapanjujući nedostatak znanstvenih istraživanja ili akademskih radova o toj temi. To je industrija koju su gotovo u potpunosti izgradili entuzijasti, pojedinci koji vole igre i uživaju pisati o njima.
Tradicionalni Westley-MacLean model sugerira da novinari djeluju kao “čuvari” u procesu masovne komunikacije. Zbog svoje privilegirane uloge, očekuje se da izvještavaju objektivno i ostave osobne predrasude po strani kada ulaze u redakciju. Međutim, ovaj se princip u gaming novinarstvu često čini odsutnim. Zato smatram da je teorija framinga posebno relevantna za ovu industriju.
U društvenim znanostima framing obuhvaća način na koji pojedinci, grupe i društva organiziraju, percipiraju i komuniciraju stvarnost. U gaming medijima, framing oblikuje način na koji su igre predstavljene publici, bilo kao umjetnička remek-djela, tehnička dostignuća ili kontroverzni proizvodi. Način na koji gaming novinari kadriraju (frameaju) priče može značajno utjecati na percepciju javnosti, zbog čega je ključno da pronađu ravnotežu između entuzijazma i objektivnosti, čak i u industriji vođenoj strašću i fandomom.
Gaming industrija nalazi se na prekretnici. Igrači više nisu spremni tolerirati pristrane recenzije ili ideološko propovijedanje. Oni žele iskreno, pošteno i profesionalno izvještavanje koje poštuje njihovu inteligenciju i daje prioritet njihovim interesima. Ako gaming novinarstvo želi povratiti svoju relevantnost, mora se vratiti svojim korijenima: informiranju igrača, držanju developera odgovornima i slavljenju kreativnosti i raznolikosti ovog medija.
Vrijeme je da se gaming novinarstvo vrati svojim korijenima
Još uvijek postoje sjajni novinari i pisci koji drže do ovih vrijednosti, ali ih često zasjenjuju oni toksični pojedinci koji osobne interese stavljaju ispred profesionalnih odgovornosti. Vrijeme je da se industrija suoči sama sa sobom i zahtijeva više standarde profesionalizma i integriteta. Također, problem je i u tome što manji mediji poput našeg pate jer ih velike platforme zasjenjuju i umanjuju važnost rada koji radimo.
Gaming novinarstvo je nekada nešto značilo. Bilo je pouzdan izvor informacija, glas igrača i mehanizam kontrole unutar industrije. No, kako su osobna politika i ideologija preuzele središnju ulogu, to se povjerenje polako urušilo. Nedavno priznanje jednog novinara da bi manipulirao ocjenama recenzija na temelju vlastitih uvjerenja samo je posljednji primjer koliko je industrija odlutala od svoje izvorne svrhe. Vrijeme je da se gaming novinarstvo vrati svojim korijenima.
Hrvatski 
English (UK)
1 Comment