The Stone of Madness – Taktička stealth igra od tvoraca Blasphemous serijala

• DEVELOPER: The Game Kitchen
• IZDAVAČ: Tripwire Presents
• PLATFORME: PC, Xbox Series X/S, PlayStation 5, Nintendo Switch
• ŽANR: Stealth / Narrative
• DATUM IZLASKA: 28. siječnja 2024.
• POČETNA CIJENA: 28,99 €
• RECENZIRANA VERZIJA: PC

The Stone of Madness je taktička stealth igra u stvarnom vremenu, razvijena od studija koji stoji iza Blasphemous serijala. Radnja je smještena u španjolski samostan tijekom 18. stoljeća, skriven duboko u Pirenejima, a igra spaja mračnu atmosferu s jedinstvenom kombinacijom skrivanja, strategije i psihološkog horora. Preuzimate kontrolu nad petoricom zatvorenika, od kojih svaki ima vlastite strahove i vještine. Njihov cilj je zajedno pobjeći iz samostana, istražiti njegove mračne tajne i suočiti se sa svojom vlastitom ludilom.

Radi se o solidnoj i vizualno upečatljivoj igri, te donosi svježi pristup stealth žanru. No, postoje određeni nedostaci i neravnoteže koje je sprječavaju da dostigne vrhunski status. Prisutni su i brojni bugovi, poput problema s prolaskom kroz teksture, čudnih animacija pri trčanju te cutscena koje vas mogu neočekivano vratiti na isto mjesto. Unatoč svojim manama, The Stone of Madness pruža jedinstveno iskustvo koje će se svidjeti ljubiteljima stealth i strateških igara, iako će istovremeno staviti njihovo strpljenje na kušnju.

Linearna priča na koju možete utjecati

Jedan od najjačih aspekata igre njezino je okruženje. Samostan je prostrana, jezovita lokacija ispunjena tajnama, opasnostima i osjećajem nelagode. Nije samo kulisa, već i lik sam po sebi, sa svojim labirintskim hodnicima, skrivenim prolazima i promjenjivim rasporedom koji odražava napredak priče. Unaprijed renderirane animirane scene su prekrasno izrađene, s ručno crtanim estetikama koje uključuju vidljive tragove olovke, dodatno naglašavajući jedinstveni vizualni stil igre.

Priča je impresivna i solidna, a svaki od pet zatvorenika ima vlastitu prošlost i osobnost. Lijep detalj je način na koji NPC-evi različito reagiraju ovisno o tome kojim likom upravljate, što interakcijama daje dodatnu dubinu. Teme ludila, straha i preživljavanja protkane su kroz narativ, zbog čega samostan djeluje poput živog, dišućeg mjesta u kojem svaki kutak skriva novu prijetnju ili otkriće.

Međutim, ostaje dojam da je priča mogla biti učinkovitije napisana. Likovi govore ukočeno, često objašnjavajući stvari više za igrača nego kroz prirodne dijaloge. Zbog toga je teško povezati se s likovima kojima upravljate. Iako igra nudi dva scenarija s različitim ishodima i 25 sati sadržaja, narativu nedostaje dubine te ne uspijeva u potpunosti istražiti potencijal svoje mračne atmosfere.

Svijet je polu zatvoren, ali imate priliku istraživati na svoj način

The Stone of Madness ističe se unutar stealth žanra svojom slobodnom, otvorenom strukturom svijeta, što je rijetkost za ovu vrstu igre. Umjesto da je podijeljena na razine, igra se odvija kroz dnevne i noćne cikluse. Tijekom dana imate 15 do 20 minuta za istraživanje, obavljanje zadataka i napredak. Noću možete liječiti, izrađivati predmete i birati troje likova koje ćete povesti sa sobom sljedeći dan. Ovaj sustav stvara osjećaj hitnosti i prisiljava vas da pažljivo planirate, jer vam vrijeme uvijek radi protiv vas. No, izlazak noću izaziva pojavu duhova koji će vas pokušati uloviti i negativno utječu na vaš razum.

Svaki lik ima jedinstvene vještine ključne za napredovanje u igri. Alfredo može ometati stražare propovijedima, liječiti saveznike i prerušiti se u svećenika kako bi ušao u zabranjena područja. Leonora je borbeni specijalist, sposobna onesposobiti ili ubiti stražare, obijati brave i koristiti vatreno oružje. Eduardo je fizička snaga grupe, sposoban pomicati teške predmete i onesvijestiti neprijatelje lancima. Agnes, vještica, može bacati čini kako bi manipulirala vatrom, predviđala sadržaj škrinja i prizvala rojeve muha za uklanjanje tijela. Konačno, Amelia služi kao izviđač, može se provući kroz uske tunele i postavljati zamke.

Upravljanje psihičkim stanjem likova ključan je aspekt igranja. Svaki lik ima specifične strahove, Alfredo ne može biti u blizini mrtvih tijela, Eduardo se boji mraka, Amelia je užasnuta kamenim gargojlima i tako dalje. Ako im razum previše oslabi, razvit će nove probleme, poput artritisa ili sklonosti samoozljeđivanju, što dodaje dodatni sloj izazova. Postoje i druge zanimljive mehanike, primjerice, Eduardo je nijem i ne može obavljati zadatke koji zahtijevaju govor, dok neki likovi ne znaju čitati.

Stealth mehanike su zabavne, ali imaju svoje nedostatke

Igranje se temelji na stealth mehanikama, odvraćanju pažnje i upravljanju resursima. Neprijatelje ne možete trajno eliminirati, ako ih ubijete ili onesvijestite, ponovno će se pojaviti nakon nekoliko dana. To znači da ćete se više oslanjati na izbjegavanje otkrivanja i korištenje ometanja nego na izravne sukobe. Igra potiče istraživanje i eksperimentiranje, budući da većina zadataka ima više rješenja. Međutim, neki ciljevi nisu uvijek jasno objašnjeni, što ponekad može dovesti do lutanja bez smjera.

Međutim, igrivost pati zbog nedostatka određenih quality-of-life značajki. Ne postoji taktička pauza ni naredbe za AI, što otežava koordinaciju između likova i može biti frustrirajuće. Često ćete morati ručno prebacivati likove i nadati se da ćete stići dovršiti radnje na vrijeme, što može djelovati nespretno. Osim toga, zagonetke u igri ponekad se oslanjaju na nelogične prepreke, primjerice, Eduardo gubi razum na suncu, ali može provesti sate u mračnom ormaru bez problema.

Igranje može biti prilično frustrirajuće, osobito kada je riječ o upravljanju psihičkim stanjem likova. Mnogo je situacija u kojima nasumično postavljene vatre sprječavaju Leonoru da se približi neprijatelju, što vas prisiljava da drugačije pristupe zadatku. Neki neprijatelji su nepobjedivi, a mehanika zvučnih alarma može biti zbunjujuća, na primjer, kada pokušate izazvati paniku, rezultat je često samo kaotično razbacivanje stražara umjesto smislene reakcije. Osim toga, mrtva tijela mogu nevjerojatno brzo iscrpiti Alfredov razum, što je zapravo dosta nepravedno.

Završne misli

Vrijedi napomenuti da vaše igranje može biti ometano bugovima, a bit će i mnogo trenutaka frustracije. Ovo je posebno izraženo kod stražara, koji svi izgledaju identično, ponašaju se nekonzistentno i često djeluju nespretno. Ako vas stražari uoče, krenut će u potjeru, ali hvatanje ne znači kraj igre, umjesto toga, resetirat ćete se na točku neposredno prije nego što su vas primijetili. Njihovo ponašanje također ponekad djeluje čudno. Na primjer, možda neće čuti vaše trčanje tik iza njih ili neće istražiti zašto je njihov kolega koji je sjedio u blizini iznenada nestao.

Vizualno, The Stone of Madness ostavlja snažan dojam. Ručno crtani umjetnički stil daje igri jedinstven i atmosferičan izgled. Modeli likova su vrlo lijepi i detaljni. Rasvjeta i sjene dodatno pojačavaju napetost, osobito kada se krećete kroz mračna područja s Eduardom ili izbjegavate vatru s Leonorom. Zvučna podloga također je izvrsna, a općenito je iznenađujuće vidjeti kako je The Game Kitchen odlučio realizirati ovaj jedinstveni projekt.

The Stone of Madness hrabar je i ambiciozan dodatak stealth žanru, nudeći jedinstvenu kombinaciju taktičkog igranja, psihološkog horora i otvorenog istraživanja. Međutim, igru sputavaju nejasni ciljevi i povremeno frustrirajuće mehanike. Svidjet će se ljubiteljima stealth i strategijskih igara koji su spremni prijeći preko njezinih nedostataka u zamjenu za kreativne mehanike. Radi se o smjelom projektu koji pokazuje potencijal The Game Kitchena za stvaranje nezaboravnih iskustava. Ako ste strpljivi i volite mračne, atmosferične igre, The Stone of Madness možda je vrijedan svog ludila.

Recenzentski primjerak ustupio izdavač

3.8